11. dalmatinska udarna brigada

11. dalmatinska udarna brigada

Povijest

Jedanaesta dalmatinska NOU brigada ustrojena je kao Biokovska brigada 6. listopada 1943. u selu Korici na Biokovu. U tri bataljuna po jedan iz Makarskog, Imotskog i Neretvanskog NOP odreda imala je oko 800 boraca.

Kao 11. brigada, 10. listopada ulazi u sastav 26. dalmatinske divizije, a dva dana kasnije poÄinje operacija Landsturm. Nakon trodnevnih obrambenih borbi i neuspjeÅ¡nog pokuÅ¡aja proboja obruÄa u pravcu Zagvozd-ArÅ¾ano, brigada se noÄ‡u 15/16. studenog povlaÄi na Hvar nakon obavljene zadaÄ‡e obrane mostobrana. Sa njom su se prebacili i Imotski, Neretvanski i Makarski NOP odred koji su uÅ¡li u njen sastav kao 4. i 5. bataljun, Äime je jaÄina brigada poveÄ‡ana na oko 1500 boraca.

Glavnina brigade ostaje na Hvaru, a 4. bataljun je prebaÄen na Vis, gdje njegov zapovjednik i politiÄki komesar zajedno sa zamjenikom zapovjednika Hvarsko-viÅ¡kog odreda Äine Operativni Å¡tab za obranu Visa. Å tab 8. korpusa traÅ¾io je prebacivanje brigade natrag na Biokovo, ali Å¡tab 26. divizije je odgovorio da trenutno nije moguÄ‡e.

NoÄ‡u 18/19. prosinca brodovi Primorske i Hvarske flotile prebacili su iz SuÄ‡urja na obalu jednu Äetu 5. bataljuna koja je izvrÅ¡ila desanti prepad na Drvenik u Makarskom primorju. Zbog izostanka iznenaÄ‘enja napad nije uspio i Äeta se morala povuÄ‡i pretrpjevÅ¡i dva poginula i jednog ranjenog borca.

Nakon gubitka KorÄule poÄinje povlaÄenje glavnine 26. divizije i ostalih postrojbi IV. POS s Hvara na Vis Å¡to je uÄinjeno noÄ‡u 30/31. prosinca ostavljajuÄ‡i 11. brigadu samu na otoku. Nakon gubitka otoka BraÄa 13. sijeÄnja 1944. brigada je prebaÄena na Vis noÄ‡u 18/19. dok su se istovremeno njemaÄke snage iskrcavale na otok u operaciji Walzertraum.

Na Visu brigada je dobila zadatak brani juÅ¾ni obalu otoka uz istovremeno potpomaganje 12. brigade u obrani KomiÅ¾e. U travnju1944. uÄestvovala je u desantu na Mljet i KorÄulu, poÄetkom lipnja u desantu na BraÄ, a 26. lipnja 1944. dobiva naziv udarna brigada.

14. rujna s ciljem ometanja njemaÄkog povlaÄenja dijelovi 11. dalmatinske i 3. prekomorske brigade se iskrcavaju na otok KorÄulu u uvali Brna odakle kreÄ‡u prema gradu KorÄula kojeg je drÅ¾ao KorÄulanski odred. Bataljun 11. brigade je veÄ‡ 16. rujna prebaÄen na PeljeÅ¡ac u KuÄ‡iÅ¡te i OrebiÄ‡ odakle se su dijelovi 750. lovaÄke pukovnije veÄ‡ povukli te sa dva bataljuna 3. prekomorske uÄestvuje u neuspjeÅ¡nom napadu na njemaÄke poloÅ¾aje Vitar (tt 631) â€“ Sv. Spasitelj (k. 424) â€“ OÅ¡tri vrh (k. 312) koji su probijeni dolaskom joÅ¡ dva bataljuna sa KorÄule.

S ciljem uniÅ¡tenja 2. bojne 370. pukovnije 369. legionarske divizije rasporeÄ‘ene DraÄe â€“Janjina-Trstenik, dva bataljuna 11. brigade su iskrcana u luci PodobuÄe kako bi ga presjekla odstupnicu prema Stonu. Nakon dva neuspjeÅ¡na napada dvije satnije legionara su preÅ¡le na stranu NOVJ pri Äemu je veÄ‡ina njemaÄkog osoblja ubijena i uÄestvovali u treÄ‡em uspjeÅ¡nom napadu nakon Äega brigada drÅ¾i poloÅ¾aje prema dobro utvrÄ‘enom Stonu koji je branila 19/999 bojna.

17. listopada brigada kreÄ‡e u konaÄni napad na Ston, dok jedan njezin bataljun se prebacuje Luke na PeljeÅ¡cu u Mali Voz na kopnu s ciljem odsijecanja Stona i napada na neprijatelja iz pozadine Äime je do 11 sati zauzet Ston pri Äemu je uniÅ¡tena 19/999 bojna koja je imala oko 800 vojnika od kojih je 250 zarobljeno ukljuÄujuÄ‡i i 8 Äasnika pri Äemu je brigada imala oko 120 poginulih i ranjenih.

Narednih dana brigada napreduje prema cesti Dubrovnik â€” MetkoviÄ‡ radi povezivanja sa 1. dalmatinskom brigadom i odsijecanja njemaÄkih snaga koje su povlaÄile nakon gubitka Dubrovnika i Slanog. U Vukovom klancu je u viÅ¡ednevnim borbama uniÅ¡tena borbena grupa Becker koja se sa oko 4000 vojnika krenula 20. listopada u proboj do MetkoviÄ‡a, a kojoj je u pomoÄ‡ iz MetkoviÄ‡a iÅ¡la borbena grupa Kaehne. Zbog greÅ¡ke zapovjednika 26. divizije koji je vjerovao da Ä‡e nakon spajanja dvije borbene grupe povuÄ‡i se u MetkoviÄ‡ 11. brigada je osim jednog bataljuna povuÄena iz borbe tijekom noÄ‡i 21/22. i upuÄ‡ena u Mali Ston radi prebacivanja na BraÄ.

Promjena situacije zahtijevao je prebacivanje 1. i 11. dalmatinsku brigadu 26. divizije s PeljeÅ¡ca ka Å ibeniku radi povezivanja sa ostalim divizijama 8. korpusa, ali je zbog nedostatka brodova prebacivanje teklo sporo, brigada se 29. listopada prebacila iz Stona, preko OmiÅ¡a u Solin, a dva dana kasnije na podruÄje Trogir-Prgomet.

U borbama za Å ibenik s ciljem uniÅ¡tenja Borbene grupe Allermann brigada je ojaÄana 2. baterijom Protukolskog divizijuna dobila zadatak da 2. studenog iz sela Koprno izbije na komunikaciju DrniÅ¡ â€“ Å ibenik na odsjeku Pakovog Sela â€“ Konjevrate, jednim bataljunom zatvori komunikaciju DrniÅ¡ â€“ Trogir i preko MoseÄ‡a spoji se sa 20. dalmatinskom divizijom koja je bila na podruÄju Petrovog polja nakon Äega je njemaÄka posada u Å ibeniku bila odsjeÄena od 264. divizije u Kninu.

Prilikom proboja BG Allermann je veÄ‡im dijelom razbijena od strane 1. i 12. dalmatinske i 3. prekomorske brigade, a od Pakovog Sela do KaÅ¡iÄ‡a doÄekala su je dva bataljuna 11. brigade, ali neorganizirano jer nije bila obavijeÅ¡tena na vrijeme pa je oko 300 vojnika sa 20 vozila uspjelo doÄ‡i do DrniÅ¡a.

Brigada zajedno sa DrniÅ¡kim i Mosorskim odredom 4/5. studenog ulazi u napuÅ¡teni DrniÅ¡, a iduÄ‡i dan napreduje prema Kosovu potiskujuÄ‡i neprijateljsko zaÄelje iz SiveriÄ‡a sprjeÄavajuÄ‡i ruÅ¡enje rudnika uglja i elektriÄne centrale. Dijelovi brigade su 6/7. studenog zauzeli BorkuÅ¡u (tt 551) koji je branila 5. satnija dopunske bojne 264. divizije, ali protunapad 4. i 8. satnija 891. pukovnije ponovno vraÄ‡a poloÅ¾aj.

PodrÅ¾ana sa Äetom tenkova, vodom oklopnih automobila, protukolnog i 2. brdskog divizijuna i jedne baterije 1. brdskog divizijuna, brigada je dobila zadatak da u napadu 7. studenog s poÄetkom u 16 sati napreduje prema Kninu pravcem BorkuÅ¡a (tt 551) â€“ RiÄ‘ane â€“ Kosovica â€“ Kaldrma gdje Ä‡e se spojiti sa 3. prekomorskom brigadom radi opkoljavanja i uniÅ¡tenja njemaÄkih i ÄetniÄkih snaga na podruÄju Promine i Kosova. Tijekom noÄ‡i brigada je zauzela Gradinu (k. 511) i BorkuÅ¡u (tt 551) i potisnula neprijatelja, ali zbog jakog otpora pokuÅ¡aj okruÅ¾enja nije uspio. Nakon zauzimanja ÄŒuluma (k. 302) od strane Jedanaeste brigade 11. studenog privremeno je zastavljeno napredovanje 26. divizije prema Kninu.

U Kninskoj operaciji brigada je ojaÄana 2. i 4. brdskim divizijunom Artiljerijske grupe 8. korpusa dobila zadatak da napada na dijelu fronte OÅ¡tra glavica (k. 543) â€“ cesta DrniÅ¡ â€“ Knin i pravcem ÄŒulum (k. 302) â€“ k. 308 â€“ k. 360 â€“ Topolje (k. 444), brigada je bila dodatno ojaÄana sa 3 tenka i 1 topom 57mm iz 1. tenkovske brigade. Zajedno sa 8. brigadom 20. divizije neuspjeÅ¡no napada OÅ¡rtu glavicu 25.-27. studenog, a uspjeha nema ni na ostatku fronte.

Nakon prvog neuspjeÅ¡nog napada na Knin 11. brigada 29. studenog zamjenjuje 8. brigadu na sektoru KrkiÄ‡ â€“ OÅ¡tra glavica (k. 543) s novim zadatkom da zauzme Crnu glavicu (k. 451) i napreduje prema Podkonju. Napredovanje brigade na Crnu glavicu 1. i 2. prosinca bilo je zaustavljeno jakom obranom.

Radi uÄestvovanja u Mostarskoj operaciji 30. sijeÄnja 1945. brigada je dobila zadatak da poÄne s prebacivanjem iz Splita za Gradac i Podgoru brodovima, a zatim pjeÅ¡ke usred zime preko Biokova u Vrgorac i Kozicu gdje je brigada bila formirana. IduÄ‡i dan 1. i 4. bataljuna oko 22 sata dolaze u Vitinu i zauzimaju svoje poloÅ¾aje na kojima im dva dana kasnije pridruÅ¾uje ostatak brigade.

4. veljaÄe brigada kreÄ‡e prema Buhovu odakle je 6. veljaÄe uÄestvovala u napadu na Å iroki Brijeg pravcem Buhovo â€“ TurÄinoviÄ‡i â€“ PriblioviÄ‡i â€“ Å iroki brijeg uz podrÅ¡ku tenkovske Äete 1. Tenkovske brigade koji je zauzet nakon dvodnevnih borbi. Brigada je imala 35 poginulih i oko 70 ranjenih.

U borbama za Mostar imala je 46 poginulih i 130 ranjenih.

Za vrijeme LiÄko-primorske operacije sudjelovala je krajem oÅ¾ujka u oslobaÄ‘anju BihaÄ‡a, a poÄetkom travnja GospiÄ‡a. Polovinom travnja uÄestvovala je u desantu na Krk. Vodila je uliÄne borbe prilikom oslobaÄ‘anja Trsta. Od brigade, ojaÄane topniÅ¡tvom i tenkovima, 3. svibnja u Bazovici ustrojen je motorizirani odred koji je poslije osloboÄ‘enja Trsta, od 4. do 15. svibnja napredujuÄ‡i pravcem AjdovÅ¡Äina â€” Gorica â€” Tolmin â€” Kobarid izvrÅ¡io prodor u KoruÅ¡ku. Na tom pohodu odred Äije je jezgro bila ova brigada, osloboÄ‘eno je 8. svibnja, poslije dvosatne borbe, Kranjsku Goru, a 9. svibnja 3. i 4. bataljun prebacili su se u Celovec (Klagenfurt) gdje blokira povlaÄenje neprijateljskih snaga u Austriju.

31. prosinca 1944. brigada ima 2.459 boraca, 3. svibnja 1945. ima oko 3.500 boraca. Kroz brigadu je proÅ¡lo oko 5.000 ljudi, a poginula su 533 pripadnika ove brigade.

zapovjednik

major Ivan Guvo

zamjenik

politiÄki komesar

major Grga MarkiÄ‡

1. bataljun

zapovjednik

Ahmet Å eremet

komesar

Vojteh OstojiÄ‡

2. bataljun

zapovjednik

MiÅ¡a Martinac

politiÄki komesar

JakÅ¡a DeletiÄ‡

3. bataljun

zapovjednik

Jako Raos

politiÄki komesar

Nikola MariÄ‡

4. bataljun

zapovjednik

Dominiko AntunoviÄ‡

politiÄki komesar

Milan Rako

obavjeÅ¡tajni oficir

Ljubo PeriÅ¡a

Reference

Todor RadoÅ¡eviÄ‡: Ofanziva za osloboÄ‘enje Dalmacije

Dr. Kazimir PribiloviÄ‡: ÄŒetvrti pomorski obalski sektor Mornarice NOVJ

Mostarska operacija

Vojna enciklopedija