Tomislav Dretar
( - )Biografija:
Tomislav Dretar rođen je u Novoj Gradiški 2. ožujka. 1945. godine.
Sin Ružice Rivić iz Ljubije Rudnika u Bosni i Hercegovini i Vladimira Dretara iz Cernika kod Nove GradiÅ¡ke. Majka je bila ÄŒinovnica sa zavrÅ¡enom graÄ‘anskom Å kolom za katoliÄke djevojke, a otac, nakon ViÅ¡e gimnazije upisuje studij Å umarstva na Å umarskom fakultetu u Zagrebu, ali 1941. odlazi na vojnu izobrazbu u Stockerau gdje stjeÄe doÄasniÄko zvanje zastavnika. DoÄasnik je u Plavoj diviziji otkud dezertira zbog nedostojnog odnosa njemaÄkih zapovjednika spram Hrvata. U odsustvu, vojni sud ga je osudio na smrt. Postaje dragovoljac u UstaÅ¡koj vojnici gdje stjeÄe zvanje potporuÄnika. Otud dezertira zbog nehumanog ponaÅ¡anja ustaÅ¡kih vojnika i zapovjednika i , opet u odsustvu, biva osuÄ‘en na smrt. Skrasio se u Hrvatskom domobranstvu u ÄasniÄkom zvanju poruÄnika, bio zapovjednik postaje u Vrbi. Nakon pada Nove GradiÅ¡ke povlaÄi se s ostalom hrvatskom vojskom i nestaje u Bleiburgu.
Tomislav je zavrÅ¡io PedagoÅ¡ki fakultet u Rijeci, te postdiplomske studije humanistiÄkih znanosti na Univerzitetu u Sarajevu. Književnik i književni kritiÄar, autor desetak pjesniÄkih zbirki i preko tri stotine znanstvenih, struÄnih i kritiÄkih tekstova iz oblasti književnosti, sociologije kulture, filozofije, likovnih umjetnosti i politologije.
U samom poÄetku demokratskih promjena u bivÅ¡oj SFRJ, iako marksistiÄki intelektualac odriÄe se pripadnosti SKJ zbog izdaje naroda. Osniva Bosansku demokratsku stranku, prvu antikomunistiÄku stranku u sjeverozapadnoj Bosni. Prvu stranku koja se u Programu deklarirala za uspostavu bosansko-hercegovaÄke državne neovisnosti, za vlastitu vojsku i policiju i labavoj konfederaciji. Kad je poÄeo rat u Hrvatskoj poÄinje raditi na organiziranju obrane Hrvatskog naroda u Bihaćkom okrugu, postaje predsjednik HDZ-a Bihaća, osniva HVO Bihaća i Bihaćkog okruga i njihov Prvi predsjednik i vojni zapovjednik u ÄasniÄkom zvanju pukovnika. Pod njegovim zapovjedniÅ¡tvom hrvatske postrojbe HVO-a su komponenta vojske države Bosne i Hercegovine.
Javno se suprotstavlja Mati Bobanu i stvaranju hrvatske paradržave "Herceg-Bosna", jer je to ista stvar koju Äetnici Äine u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini.Bobanovi sljedbenici pokuÅ¡avaju viÅ¡e atentata na njega, ali im uvijek uspijeva izmaći.
Sudjeluje u prvim bojevima vojske koja je prema njegovom projektu ustrojena,uspijeva s boÅ¡njaÄkom komponentom izgraditi odnos meÄ‘usobnog povjerenja i ravnopravnosti, osniva prvu hrvatsku bihaćku bojnu "101 bihaćka hrvatska bojna", koja ulazi u sastav Druge hrvatsko-muslimanske bihaćke brigade, koja u sastavu 5. Bihaćkog korpusa dobija ime "502. Hrvatsko-muslimanska bihaćka brigada" , organizira spaÅ¡avanje dvaju klipnih aviona tipa Kurir,koji će tijekom rata biti od velike koristi u snabdijevanju vojnim i drugim potrebnim materijalima. Rukovodi organizacijom stvaranja Zrakoplovstva i ostvarenja prvih lijetova na liniji Zagreb-Bihać, noću, u potaji. Bio je Potpredsjednik PredsjedniÅ¡tva općine Bihać, ÄŒlan PredsjedniÅ¡tva Okruga Bihać, Poslanik u SkupÅ¡tini Okruga Bihać, ministar za informacije Vlade Okruga Bihać i specijalni povjerenik za odnose s Republikom Hrvatskom. Zbog sukoba sa zagovornicima podjele Bosne i Hercegovine i TuÄ‘manovim posluÅ¡nicima, napuÅ¡ta obnaÅ anje svih politiÄkih i vojnih službi i odlazi , uz pomoć promatraÄke grupe EEZ u egzil u Belgiju, gdje i danas živi, u uvjerenju da je TuÄ‘man radio na osvajanju Bosne i Hercegovine, da je kriv za hrvatsko-boÅ¡njaÄki rat, da je opljaÄkao Hrvatsku i razdijelio njenu imovinu meÄ‘u svojim posluÅ¡nicima. Da je imao tajne linije zapovijedanja te radio u dogovoru s MiloÅ¡evićem i njegovim slugom Izetbegovićem koji je izdao Bosnu i Hercegovinu, te je s njima dvojicom isplanirao i sprovodio plan komadanja BiH.
OsnivaÄ bihaćkog HVO-a u lipnju 1992. g. kad osniva Prvu hrvatsku bihaćku Bojnu, postrojbe seoskih zaÅ titara, službu civilne zaÅ¡tite i politiÄke institucije hrvatske samouprave. Objedinjava hrvatske samonikle postrojbe na podruÄju Bihaćkog Okruga i osniva u srpnju mjesecu 1992. u selu Å mrekovac u općini Velika KladuÅ¡a Hrvatsko vijeće obrane Bihaćkog okruga, te biva izabran za njegovog predsjednika i Vojnog zapovjednika u ÄasniÄkom zvanju pukovnika. Hrvatske postrojbe broje ukupno 1 200 ljudi organiziranih kao manje postrojbe u okviru Petog bihaćkog korpusa kao autonomna hrvatska vojna komponenta.
Po dolasku u izgnanstvo u Belgiju zapoÅ¡ljava se na KatoliÄkom sveuÄiliÅ¡tu Louvain-la-Neuve. Bavi se prevoÄ‘enjem, preveo je dvije najuglednije Biblije tzv. Jeruzalemsku Bibliju i Ekumenski prijevod Biblije. NaÄinio je i prvi prijevod Kur'ana na hrvatski jezik. Objavio desetak knjiga prijevoda francuskih spisatelja, te dvije vlastite knjige na francuskom jeziku.
Imao je dvije domovine: Hrvatsku, oÄevu i Bosnu , majÄinu. Volio obje, branio obje, ostao bez obje...
ÄŒin:
Odlikovanja:
Dužnosti
- nastavnik u Bosanskoj Krupi
- 1977. - tajnik SIZ-a za kulturu u Bihaću
- 1989. - predavaÄ na Bihaćkoj viÅ¡oj ekonomskoj Å¡koli
- OsnivaÄ i prvi predsjednik HVO-a Bihać i HVO-a Okruga Bihać
- predsjednik HDZ-a Bihać,
- dopredsjednik Okruga Bihać,
- ministar za informacije Okruga Bihać,
- dopredsjednik Općine Bihać
Umro
Izvori i literatura:
Mr. Tomislav Dretar
39, Rue Fleurbeek
1620 Drogenbos
Belgique
Tel.:+3226482600
e-mail: drtomis@skynet.be
http://www.dretar.be(za sada : www.users.skynet.be/dretar/ te http://www.dretar_online.beThis page is also available in the following languages:
• English •