Tomislav Dretar
( - )Biografija:
Tomislav Dretar rođen je u Novoj Gradiški 2. ožujka. 1945. godine.
Sin Ružice Rivić iz Ljubije Rudnika u Bosni i Hercegovini i Vladimira Dretara iz Cernika kod Nove Gradiške. Majka je bila Činovnica sa završenom građanskom Školom za katoličke djevojke, a otac, nakon Više gimnazije upisuje studij Šumarstva na Šumarskom fakultetu u Zagrebu, ali 1941. odlazi na vojnu izobrazbu u Stockerau gdje stječe dočasničko zvanje zastavnika. Dočasnik je u Plavoj diviziji otkud dezertira zbog nedostojnog odnosa njemačkih zapovjednika spram Hrvata. U odsustvu, vojni sud ga je osudio na smrt. Postaje dragovoljac u Ustaškoj vojnici gdje stječe zvanje potporučnika. Otud dezertira zbog nehumanog ponašanja ustaških vojnika i zapovjednika i , opet u odsustvu, biva osuđen na smrt. Skrasio se u Hrvatskom domobranstvu u časničkom zvanju poručnika, bio zapovjednik postaje u Vrbi. Nakon pada Nove Gradiške povlači se s ostalom hrvatskom vojskom i nestaje u Bleiburgu.
Tomislav je završio Pedagoški fakultet u Rijeci, te postdiplomske studije humanističkih znanosti na Univerzitetu u Sarajevu. Književnik i književni kritičar, autor desetak pjesničkih zbirki i preko tri stotine znanstvenih, stručnih i kritičkih tekstova iz oblasti književnosti, sociologije kulture, filozofije, likovnih umjetnosti i politologije.
U samom početku demokratskih promjena u bivšoj SFRJ, iako marksistički intelektualac odriče se pripadnosti SKJ zbog izdaje naroda. Osniva Bosansku demokratsku stranku, prvu antikomunističku stranku u sjeverozapadnoj Bosni. Prvu stranku koja se u Programu deklarirala za uspostavu bosansko-hercegovačke državne neovisnosti, za vlastitu vojsku i policiju i labavoj konfederaciji. Kad je počeo rat u Hrvatskoj počinje raditi na organiziranju obrane Hrvatskog naroda u Bihaćkom okrugu, postaje predsjednik HDZ-a Bihaća, osniva HVO Bihaća i Bihaćkog okruga i njihov Prvi predsjednik i vojni zapovjednik u časničkom zvanju pukovnika. Pod njegovim zapovjedništvom hrvatske postrojbe HVO-a su komponenta vojske države Bosne i Hercegovine.
Javno se suprotstavlja Mati Bobanu i stvaranju hrvatske paradržave "Herceg-Bosna", jer je to ista stvar koju četnici čine u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini.Bobanovi sljedbenici pokušavaju više atentata na njega, ali im uvijek uspijeva izmaći.
Sudjeluje u prvim bojevima vojske koja je prema njegovom projektu ustrojena,uspijeva s bošnjačkom komponentom izgraditi odnos međusobnog povjerenja i ravnopravnosti, osniva prvu hrvatsku bihaćku bojnu "101 bihaćka hrvatska bojna", koja ulazi u sastav Druge hrvatsko-muslimanske bihaćke brigade, koja u sastavu 5. Bihaćkog korpusa dobija ime "502. Hrvatsko-muslimanska bihaćka brigada" , organizira spašavanje dvaju klipnih aviona tipa Kurir,koji će tijekom rata biti od velike koristi u snabdijevanju vojnim i drugim potrebnim materijalima. Rukovodi organizacijom stvaranja Zrakoplovstva i ostvarenja prvih lijetova na liniji Zagreb-Bihać, noću, u potaji. Bio je Potpredsjednik Predsjedništva općine Bihać, Član Predsjedništva Okruga Bihać, Poslanik u Skupštini Okruga Bihać, ministar za informacije Vlade Okruga Bihać i specijalni povjerenik za odnose s Republikom Hrvatskom. Zbog sukoba sa zagovornicima podjele Bosne i Hercegovine i Tuđmanovim poslušnicima, napušta obnaŠanje svih političkih i vojnih službi i odlazi , uz pomoć promatračke grupe EEZ u egzil u Belgiju, gdje i danas živi, u uvjerenju da je Tuđman radio na osvajanju Bosne i Hercegovine, da je kriv za hrvatsko-bošnjački rat, da je opljačkao Hrvatsku i razdijelio njenu imovinu među svojim poslušnicima. Da je imao tajne linije zapovijedanja te radio u dogovoru s Miloševićem i njegovim slugom Izetbegovićem koji je izdao Bosnu i Hercegovinu, te je s njima dvojicom isplanirao i sprovodio plan komadanja BiH.
Osnivač bihaćkog HVO-a u lipnju 1992. g. kad osniva Prvu hrvatsku bihaćku Bojnu, postrojbe seoskih zaŠtitara, službu civilne zaštite i političke institucije hrvatske samouprave. Objedinjava hrvatske samonikle postrojbe na području Bihaćkog Okruga i osniva u srpnju mjesecu 1992. u selu Šmrekovac u općini Velika Kladuša Hrvatsko vijeće obrane Bihaćkog okruga, te biva izabran za njegovog predsjednika i Vojnog zapovjednika u časničkom zvanju pukovnika. Hrvatske postrojbe broje ukupno 1 200 ljudi organiziranih kao manje postrojbe u okviru Petog bihaćkog korpusa kao autonomna hrvatska vojna komponenta.
Po dolasku u izgnanstvo u Belgiju zapošljava se na Katoličkom sveučilištu Louvain-la-Neuve. Bavi se prevođenjem, preveo je dvije najuglednije Biblije tzv. Jeruzalemsku Bibliju i Ekumenski prijevod Biblije. Načinio je i prvi prijevod Kur'ana na hrvatski jezik. Objavio desetak knjiga prijevoda francuskih spisatelja, te dvije vlastite knjige na francuskom jeziku.
Imao je dvije domovine: Hrvatsku, očevu i Bosnu , majčinu. Volio obje, branio obje, ostao bez obje...
Čin:
Odlikovanja:
Dužnosti
- nastavnik u Bosanskoj Krupi
- 1977. - tajnik SIZ-a za kulturu u Bihaću
- 1989. - predavač na Bihaćkoj višoj ekonomskoj školi
- Osnivač i prvi predsjednik HVO-a Bihać i HVO-a Okruga Bihać
- predsjednik HDZ-a Bihać,
- dopredsjednik Okruga Bihać,
- ministar za informacije Okruga Bihać,
- dopredsjednik Općine Bihać
Umro
Izvori i literatura:
Mr. Tomislav Dretar
39, Rue Fleurbeek
1620 Drogenbos
Belgique
Tel.:+3226482600
e-mail: drtomis@skynet.be
http://www.dretar.be(za sada : www.users.skynet.be/dretar/ te http://www.dretar_online.beThis page is also available in the following languages:
• English •
Send in additions, new information's or corrections you have! If you have updates, new info, you have found factual error, error in translation, grammar error or only simple typing error. Please let us know! Fill in the form and send it back. Your help is greatly appreciated.
