Jure FrancetiÄ‡ (1912

Jure FrancetiÄ‡
( 1912 - 1942 )

ÄŒastniÄka promaknuÄa:

Dovodnik

20. lipnja 1941 - satnik PTB (Viestnik ustaÅ¡ke vojnice br. 1 od 1. III 1941, str. 24)

15. studenog 1941 - bojnik PTB (Viestnik ustaÅ¡ke vojnice br. 1 od 1. III 1942, str. 44)

6. oÅ¾ujka 1942 - dopukovnik PTB (Viestnik ustaÅ¡ke bojnice br. 2 od 15. V 1942, str. 69)

24. lipnja 1942 - pukovnik PTB (Viestnik ustaÅ¡ke vojnice br. 4 od 5. VII 1942, str. 135).

8. travnja 1943 - krilnik

Odlikovanja:

6. oÅ¾ujak 1942 - VojniÄki red 'Å½eljezni trolist' III. stupnja

27. oÅ¾ujak 1943 - Zlatna kolajna za hrabrost poglavnika Ante PaveliÄ‡a s pravom na naslov viteza

Umro: 27. prosinca 1942

Postavljenja:

zapovjednik Bojne grupe FrancetiÄ‡ - Crne Legije

zapovjednik I. stajaÄ‡eg djelatnog Sdruga

zapovjednik stajaÄ‡ih Sdrugova UstaÅ¡ke vojnice (Viestnik ustaÅ¡ke vojnice br. 8 od 1. IX 1942, str. 220)

Biografija: Jure FrancetiÄ‡ roÄ‘en je 3. srpnja 1912. u OtoÄcu. PuÄku Å¡kolu zavrÅ¡ava u OtoÄcu, a gimnaziju pohaÄ‘a u Senju i OtoÄcu. Studij prava na zagrebaÄkom sveuÄiliÅ¡tu upisuje 1931. i iste godine pristupa ustaÅ¡kom pokretu. Zbog ustaÅ¡ke promidÅ¾be je uhiÄ‡en i izgnan iz Zagreba na pet godina.
U oÅ¾ujku 1933. odlazi u emigraciju u Italiju. Naredne Äetiri godine provodi u Austriji, Italiji i MaÄ‘arskoj gdje polaÅ¾e ustaÅ¡ku prisegu u logoru Borgotaro (Italija), dana 24. travnja 1933. Odlazi u MaÄ‘arsku kao neka vrsta poboÄnika Vjekoslava Servatzyija koji je imenovan zapovjednikom logora Janka Pusti. Nakon atentat na kralja Aleksandra interniran je na Sardiniji. ProglaÅ¡enjem amnestije u Kraljevini Jugoslaviji, vraÄ‡a se iz Italije u Hrvatsku u studenome 1937. UhiÄ‡en je i prognan u rodno mjesto. SljedeÄ‡e godine dolazi u Zagreb namjeravajuÄ‡i nastaviti studij prava. Prekida ga poziv na sluÅ¾enje vojnog roka. U NiÅ¡u je poloÅ¾io ispit za priÄuvnog doÄasnika. Potkraj 1940. u Zagrebu je uhiÄ‡en zbog brzojavne Äestitke Å¡to ju je u ime hrvatskih nacionalista uputio predsjedniku novoosnovane SlovaÄke Republike dr. Jozefu Tisu. VraÄ‡aju ga u OtoÄac, a 12. sijeÄnja 1941. bjeÅ¾i u NjemaÄku kako bi izbjegao uhiÄ‡enje zbog promidÅ¾benoga govora odrÅ¾ana na novogodiÅ¡njoj Ä‘aÄkoj priredbi u OtoÄcu.
Nakon uspostave Nezavisne DrÅ¾ave Hrvatske vraÄ‡a se u domovinu. Imenovan je ustaÅ¡kim povjerenikom za Bosnu i Hercegovinu. U Sarajevu uspostavlja vlast i osniva prve postrojbe UstaÅ¡ke vojnice za borbu protiv ustanika u istoÄnoj Bosni. Iz Äina ustaÅ¡kog dovodnika promaknut je 20. lipnja u Äin satnika PTB-a. Sredinom rujna osniva i vodi Bojnu grupu FrancetiÄ‡ poznatiju pod nazivom Crna Legija. Zimu 1941./42. provodi zapovijedajuÄ‡i postrojbom u borbama oko Sarajeva, u pothvatima na Ozren i Romaniju te Han Pijesak. ÄŒin bojnika PTB-a dobiva 15. studenoga 1941., a dopukovnika PTB-a 6. oÅ¾ujka 1942.
Potkraj oÅ¾ujka, na Äelu Crne legije, prodire u istoÄnu Bosnu i izbija na Drinu. Tim pothvatom je postao nacionalni junak, a 24. travnja odlikovan je VojniÄkim redom Å¾eljeznoga trolista III. stupnja s hrastovim granÄicama. Potkraj svibnja boravi s I. bojnom Crne legije u Makarskoj i Vrgorcu, zatim odlazi u Mostar i zbog talijanskog pritiska vraÄ‡a se u Sarajevo.
Promaknut je u Äin pukovnika PTB-a 24. lipnja 1942. S dijelom Legije sudjeluje u borbama na Kozari, a sredinom srpnja prebacuje se u Donji Vakuf i ukljuÄuje u borbe za Bugojno. Nakon protjerivanja partizanskih brigada iz doline Vrbasa sudjeluje u pothvatu pukovnika Å imiÄ‡a prema Livnu i Tomislavgradu. Iz Kupresa odlazi 7. kolovoza radi selidbe ustaÅ¡ke bojne iz FoÄe u Imotski. ZapovjedniÅ¡tvo I. sdruga predaje pukovniku StipkoviÄ‡u, jer je 25. kolovoza imenovan zapovjednikom stajaÄ‡ih zdrugova UstaÅ¡ke vojnice. Imenovanje ga je zateklo u njemaÄko-hrvatskom pothvatu na Å ekoviÄ‡e gdje je vodio ustaÅ¡ke bojne.
Kao predstavnik UstaÅ¡ke vojnice u pratnji poglavnika Ante PaveliÄ‡a, posjetio je 24. rujna postrojbe hrvatske 369. pojaÄane pjeÅ¡aÄke pukovnije u Rusiji a dan prije bio je u izaslanstvu koje je posjetilo Adolfa Hitlera u Vinici. U listopadu vodi ustaÅ¡ke bojne na Livno u operaciji DINARA, a polovicom studenoga je na podruÄju Kalnika.
Letio je u GospiÄ‡ 22. prosinca 1942. gdje je trebao preuzeti duÅ¾nost zapovjednika Operativnog podruÄja Lika. Zrakoplov kojim je upravljao zastavnik Mijo AbiÄiÄ‡ se prisilno spustio u selo MoÄila kod Slunja. U sukobu sa seoskom partizanskom straÅ¾om i seljacima teÅ¡ko je ranjen u glavu. Kada su u partizanskom Å¡tabu saznali je u zrakoplovu bio FrancetiÄ‡, premjestili su ga u samostan u Slunju i pokuÅ¡avali zalijeÄiti s ciljem da ga razmjene za veliki broj zarobljenih drugova. Operirali su ga dr. Franc Kleinhappel i dr. BoÅ¡ko BoÅ¾oviÄ‡, ali FrancetiÄ‡ nije preÅ¾ivio.
Umro je u slunjskoj bolnici (27?) 28. prosinca 1942., a gdje je sahranjen nije poznato. Dva dana nakon Nove godine i u Zagrebu je objavljeno da je Jure FrancetiÄ‡ nestao, a da je poginuo sluÅ¾beno je potvrÄ‘eno tek 30. oÅ¾ujka 1943.
Posmrtno je, 27. oÅ¾ujka 1943., odlikovan Zlatnom kolajnom za hrabrost poglavnika Ante PaveliÄ‡a s pravom na naslov viteza, a prigodom proslave dvogodiÅ¡njice NDH, 8. travnja 1943., promaknut je u Äin djelatnog ustaÅ¡kog krilnika. U njegovu je Äast, 31. oÅ¾ujka 1943., 7. pjeÅ¡aÄka pukovnija dobila ime 7. domobranska pjeÅ¡aÄka pukovnija ustaÅ¡kog pukovnika viteza Jure FrancetiÄ‡a.

Izvori i literatura:

Marijan, Davor: Borbe za Kupres 1942: pohod proleterskih brigada i borbe za Kupres u ljeto 1942. godine, Zagreb: AGM, 1999, ISBN 953-174-097-6, str. 177

This page is also available in the following languages:
• English •

A	B	C	Ć	Č
D	Đ	DŽ	E	F
G	H	I	J	K
L	LJ	M	N	NJ
O	P	Q	R	S
Š	T	U	V	W
Z	Ž	X	Y

ÄŒastniÄka promaknuÄa:	Dovodnik 20. lipnja 1941 - satnik PTB (Viestnik ustaÅ¡ke vojnice br. 1 od 1. III 1941, str. 24) 15. studenog 1941 - bojnik PTB (Viestnik ustaÅ¡ke vojnice br. 1 od 1. III 1942, str. 44) 6. oÅ¾ujka 1942 - dopukovnik PTB (Viestnik ustaÅ¡ke bojnice br. 2 od 15. V 1942, str. 69) 24. lipnja 1942 - pukovnik PTB (Viestnik ustaÅ¡ke vojnice br. 4 od 5. VII 1942, str. 135). 8. travnja 1943 - krilnik
Odlikovanja:	6. oÅ¾ujak 1942 - VojniÄki red 'Å½eljezni trolist' III. stupnja 27. oÅ¾ujak 1943 - Zlatna kolajna za hrabrost poglavnika Ante PaveliÄ‡a s pravom na naslov viteza
Umro:	27. prosinca 1942
Postavljenja:	zapovjednik Bojne grupe FrancetiÄ‡ - Crne Legije zapovjednik I. stajaÄ‡eg djelatnog Sdruga zapovjednik stajaÄ‡ih Sdrugova UstaÅ¡ke vojnice (Viestnik ustaÅ¡ke vojnice br. 8 od 1. IX 1942, str. 220)
Biografija:	Jure FrancetiÄ‡ roÄ‘en je 3. srpnja 1912. u OtoÄcu. PuÄku Å¡kolu zavrÅ¡ava u OtoÄcu, a gimnaziju pohaÄ‘a u Senju i OtoÄcu. Studij prava na zagrebaÄkom sveuÄiliÅ¡tu upisuje 1931. i iste godine pristupa ustaÅ¡kom pokretu. Zbog ustaÅ¡ke promidÅ¾be je uhiÄ‡en i izgnan iz Zagreba na pet godina. U oÅ¾ujku 1933. odlazi u emigraciju u Italiju. Naredne Äetiri godine provodi u Austriji, Italiji i MaÄ‘arskoj gdje polaÅ¾e ustaÅ¡ku prisegu u logoru Borgotaro (Italija), dana 24. travnja 1933. Odlazi u MaÄ‘arsku kao neka vrsta poboÄnika Vjekoslava Servatzyija koji je imenovan zapovjednikom logora Janka Pusti. Nakon atentat na kralja Aleksandra interniran je na Sardiniji. ProglaÅ¡enjem amnestije u Kraljevini Jugoslaviji, vraÄ‡a se iz Italije u Hrvatsku u studenome 1937. UhiÄ‡en je i prognan u rodno mjesto. SljedeÄ‡e godine dolazi u Zagreb namjeravajuÄ‡i nastaviti studij prava. Prekida ga poziv na sluÅ¾enje vojnog roka. U NiÅ¡u je poloÅ¾io ispit za priÄuvnog doÄasnika. Potkraj 1940. u Zagrebu je uhiÄ‡en zbog brzojavne Äestitke Å¡to ju je u ime hrvatskih nacionalista uputio predsjedniku novoosnovane SlovaÄke Republike dr. Jozefu Tisu. VraÄ‡aju ga u OtoÄac, a 12. sijeÄnja 1941. bjeÅ¾i u NjemaÄku kako bi izbjegao uhiÄ‡enje zbog promidÅ¾benoga govora odrÅ¾ana na novogodiÅ¡njoj Ä‘aÄkoj priredbi u OtoÄcu. Nakon uspostave Nezavisne DrÅ¾ave Hrvatske vraÄ‡a se u domovinu. Imenovan je ustaÅ¡kim povjerenikom za Bosnu i Hercegovinu. U Sarajevu uspostavlja vlast i osniva prve postrojbe UstaÅ¡ke vojnice za borbu protiv ustanika u istoÄnoj Bosni. Iz Äina ustaÅ¡kog dovodnika promaknut je 20. lipnja u Äin satnika PTB-a. Sredinom rujna osniva i vodi Bojnu grupu FrancetiÄ‡ poznatiju pod nazivom Crna Legija. Zimu 1941./42. provodi zapovijedajuÄ‡i postrojbom u borbama oko Sarajeva, u pothvatima na Ozren i Romaniju te Han Pijesak. ÄŒin bojnika PTB-a dobiva 15. studenoga 1941., a dopukovnika PTB-a 6. oÅ¾ujka 1942. Potkraj oÅ¾ujka, na Äelu Crne legije, prodire u istoÄnu Bosnu i izbija na Drinu. Tim pothvatom je postao nacionalni junak, a 24. travnja odlikovan je VojniÄkim redom Å¾eljeznoga trolista III. stupnja s hrastovim granÄicama. Potkraj svibnja boravi s I. bojnom Crne legije u Makarskoj i Vrgorcu, zatim odlazi u Mostar i zbog talijanskog pritiska vraÄ‡a se u Sarajevo. Promaknut je u Äin pukovnika PTB-a 24. lipnja 1942. S dijelom Legije sudjeluje u borbama na Kozari, a sredinom srpnja prebacuje se u Donji Vakuf i ukljuÄuje u borbe za Bugojno. Nakon protjerivanja partizanskih brigada iz doline Vrbasa sudjeluje u pothvatu pukovnika Å imiÄ‡a prema Livnu i Tomislavgradu. Iz Kupresa odlazi 7. kolovoza radi selidbe ustaÅ¡ke bojne iz FoÄe u Imotski. ZapovjedniÅ¡tvo I. sdruga predaje pukovniku StipkoviÄ‡u, jer je 25. kolovoza imenovan zapovjednikom stajaÄ‡ih zdrugova UstaÅ¡ke vojnice. Imenovanje ga je zateklo u njemaÄko-hrvatskom pothvatu na Å ekoviÄ‡e gdje je vodio ustaÅ¡ke bojne. Kao predstavnik UstaÅ¡ke vojnice u pratnji poglavnika Ante PaveliÄ‡a, posjetio je 24. rujna postrojbe hrvatske 369. pojaÄane pjeÅ¡aÄke pukovnije u Rusiji a dan prije bio je u izaslanstvu koje je posjetilo Adolfa Hitlera u Vinici. U listopadu vodi ustaÅ¡ke bojne na Livno u operaciji DINARA, a polovicom studenoga je na podruÄju Kalnika. Letio je u GospiÄ‡ 22. prosinca 1942. gdje je trebao preuzeti duÅ¾nost zapovjednika Operativnog podruÄja Lika. Zrakoplov kojim je upravljao zastavnik Mijo AbiÄiÄ‡ se prisilno spustio u selo MoÄila kod Slunja. U sukobu sa seoskom partizanskom straÅ¾om i seljacima teÅ¡ko je ranjen u glavu. Kada su u partizanskom Å¡tabu saznali je u zrakoplovu bio FrancetiÄ‡, premjestili su ga u samostan u Slunju i pokuÅ¡avali zalijeÄiti s ciljem da ga razmjene za veliki broj zarobljenih drugova. Operirali su ga dr. Franc Kleinhappel i dr. BoÅ¡ko BoÅ¾oviÄ‡, ali FrancetiÄ‡ nije preÅ¾ivio. Umro je u slunjskoj bolnici (27?) 28. prosinca 1942., a gdje je sahranjen nije poznato. Dva dana nakon Nove godine i u Zagrebu je objavljeno da je Jure FrancetiÄ‡ nestao, a da je poginuo sluÅ¾beno je potvrÄ‘eno tek 30. oÅ¾ujka 1943. Posmrtno je, 27. oÅ¾ujka 1943., odlikovan Zlatnom kolajnom za hrabrost poglavnika Ante PaveliÄ‡a s pravom na naslov viteza, a prigodom proslave dvogodiÅ¡njice NDH, 8. travnja 1943., promaknut je u Äin djelatnog ustaÅ¡kog krilnika. U njegovu je Äast, 31. oÅ¾ujka 1943., 7. pjeÅ¡aÄka pukovnija dobila ime 7. domobranska pjeÅ¡aÄka pukovnija ustaÅ¡kog pukovnika viteza Jure FrancetiÄ‡a.
Izvori i literatura:	Marijan, Davor: Borbe za Kupres 1942: pohod proleterskih brigada i borbe za Kupres u ljeto 1942. godine, Zagreb: AGM, 1999, ISBN 953-174-097-6, str. 177