Mato Kolundžić (Kolunđić)
( 1909 - 1945 )
Biografija
RoÄ‘en 1909. u Slavonskom KobaÅ¡u, a za svećenika zareÄ‘en 1934. u Zagrebu; u Maji je osnovao crkveni pjevaÄki zbor.
Kao župnik u Sv. Petru osuđuje progone i ubijanje Srba na Kordunu i Baniji. Pismeno protestira talijanskim vlastima zbog korištenja crkve Sv. Antuna u Dugoj Resi za vojne potrebe.
UspjeÅ¡no intervenira kod ustaÅ¡kih vlasti da se puste Äetiri brata Polovića (Andrija, Petar, Mijo i Mate) iz MrežniÄkog briga koji su uhapÅ¡eni od ustaÅ¡a iz Belaja nakon Å¡to je peti brat Marko otiÅ¡ao u partizane. Tijekom ljeta 1944. drži mise u selima Lipa i Protulipa koja su bila pod kontrolom partizanskih jedinica, a partizanskim borcima na pozdrav "Smrt faÅ¡izmu" je uzvraćao "I svakoj nepravdi".
Tijekom 1944. župni ured su mu nekoliko puta posjećivali partizani, prvi Tona Polović i Andrija Fudurić. Pismeno protestira nakon javnog vjeÅ¡anja partizana Jure JakovÄića 28.10.1944. u centru Duge Rese tražeći da ga se skine i normalno sahrani.
U sijeÄnju 1945. organiziran je zbor kojim su ustaÅ¡ke vlasti pozvale stanovniÅ¡tvo Duge Rese na davanje pomoći za izgladnjeli narod Hrvatskog primorja. Zboru su osim župnika Kolundžića i katiheta Stjepana Prgića prisustvovali ustaÅ¡ki glavari Duge Rese MiÅ¡ko Polović i Petar ÄŒunović, zapovjednik 13. hrvatske divizije general Tomislav Rolf, natporuÄnik Drago Kolovrat i drugi.
Na zboru župnik Kolundžić je u svom govoru kritizirao nezakonite postupke spomenuvši ubojstvo pet ljudi kod Sv. Fabijana (selo Zagradci), domobrana koji su bili na odsustvu od strane nekih ustaša.
U noći 24/25. sijeÄnja 1945. u župni ured dolaze ustaÅ¡e preruÄene u partizane, Jojsigan (?Josip Mataković Jojcigar?) iz sela Novaki te PuÅ¡karić poznat kao 'ÄŒaruga' i Luka Banovac iz JarÄeg polja te naredila župniku da poÄ‘e s njima u komandu. Kako su u župnom uredu joÅ¡ bila njegova nećakinja Anaka Kolundžić koja je posljednja tri mjeseca radila kao domaćica, roÄ‘ak župnika Milan PiÅ¡unić student-kapelan koji je bio u posjeti i Mika VuÄinović, župnik u mirovni, Kolundžić je poÅ¡ao bez opiranja da saÄuva mir. Putem su mu naredili da skine cipele i bosog tjerali po snijegu sve do ZveÄaja gdje su skrenili prema rijeci Mrežnici. Tu je nakon dužeg batinjanja i muÄenja ubijen metkom u potiljak.
UstaÅ¡e su za zloÄin optužili partizane, ali u snijegu koji je pao te noći ostao je jasan trag koji je vodio do ZveÄaja u kojem je bila ustaÅ¡ka posada.
Pokopan je na groblju u Sv. Petru svojim životnim geslom na nadgrobnoj ploÄi "Volio je pravdu, a mrzio nepravdu".
ÄŒin
- župnik
Odlikovanja
Dužnosti
- od 1937. do 1938. - župnik Maje
- Gora
- Duhovni Stol u Zagrebu
- župnik u Sv. Petru
Umro
Ubijen 24/25. sijeÄnja 1945. od strane ustaÅ¡a
Izvori i literatura
- Duga Resa, radovi iz dalje proÅ¡losti NOB-e i socijalistiÄke izgradnje