Disciplinski bataljuni JA
Vladimir Galić (1899 - ?)
5. pjeÅ¡aÄka divizija
Divizije kopnene vojske Domobranstva NDH
9. dalmatinska divizija NOVJ
Promote Your Page Too
Flavius Lupicinus
( ? - 376/377? )
Autor teksta: Rjecina
Životopis
Flavius Lupicinus se prvi put pojavljuje u povjesnim arhivima kao general konjice cara Julijana dok je on boravio u Galiji (imas mnogo o tome na internetu posto je bio i u Engleskoj). Kada se Julijan pobunio on je ostao lojalan caru Constantius II (englesko ime da ti olaksam) zbog cega je bio zarobljen. Kada su Valentinijan I i Valens dosli na vlast 364 Flavius Lupicinus je imao titulu magister equitum pa je tijekom 365/66 godine sudjelovao na strani cara Valensa u gušenju pobune Prokopija. One iznimni važne 376 godine on je postavljen za zapovjednika rimske vojske na Balkanu (formalno zajedno s Maximusom ali on ne igra nikakvu ulogu u ratu) dok se Valens nalazi u Aziji.
Kriza
Prvi važniji rimski dužnosnik kojega su veleposlanici Gotskih plemena Greutinza i Trevinga 376 godine sreli je bio Lupicinus zapovjednik rimskih snaga u Traciji. Kako se car Valens tada nalazio u Antiochiji. U oÄekivanju carevog odgovora na molbu Gota da se nasele na Balkanu Lupicinus je bio zadužen izvrÅ¡iti vojne pripreme. Znajući slabost rimskih snaga u ovoj regiji Valens je dopustio naseljavanje Trevinga pod strogom kontrolom Lupicinusa, dok je molba Greutinza bila odbijena. U skladu s primljenim carskim nareÄ‘enjima Lupicinus tada nareÄ‘uje Gotima Trevinzima da krenu prema mjestu Marciopolu vjerojatno kako bi ih udaljio od njihovih roÄ‘aka. To nareÄ‘enje je dovelo do nemira meÄ‘u "dobrodoÅ¡lim" Gotima tako da se Lupicinus osjetio primoran da poveća svoju vojnu prisutnost kod njih slabeći tim naÄinom obranu južne obale Dunava od Greutinza. Na kraju Trevinzi su se ipak uz puno muke nekako pokrenuli prema svom cilju. Dok su oni tako poÄeli sporo marÅ¡irati prema Marciopolu Greutinzi su preÅ¡li Dunav i uÅ¡li na Balkan.
Kontroverza
U toj situaciji bez mogućnosti da dalje efikasno kontrolira situaciju Lupicinus je pokuÅ¡ao oteti voÄ‘e gotskog plemena Trevinga( jesen 376). Tijekom stoljeća povjesniÄari su ulazi Äesto u diskusije da li je on to napravio na svoju ruku ili izvrÅ¡avajući nareÄ‘enja Valensa Å¡to ostaje i danas veliko pitanje. U razdoblju izmeÄ‘u 350 i 375 godine rimski zapovjednici su 4 puta pokuÅ¡ali oteti voÄ‘e barbara, a samo jedanput je to bilo na vlastitu ruku. U svim ostalim sluÄajevima rijeÄ je bila o direktnom carevom nareÄ‘enju u sliÄaju ispunjavanja odreÄ‘enih uvjeta (u ovom sluÄaju bi to bio prelazak Dunava od strane Greutinga). Bez obzira na osnovu Äijeg nareÄ‘enja je otmica iskuÅ¡ana ona je bila propala Å¡to dovodi do de facto ratnog stanja izmeÄ‘u Gota i Rimljana.
Rat
U oÄajniÄkom pokuÅ¡aju tijekom jutra nakon propale otmice Lupicinus s svojim trupama napada nekoliko puta jaÄe Gote i gubi ovu bitku. Nakon vojnog neuspjeha on vrÅ¡i reorganizaciju ostataka rimske vojske u Traciji kako bi ponovno dobio jednu mobilnu vojsku. Kada su Goti krenuli prema Adrianoplu Lupicinus im se sprijeÄio s svojom novom vojnom formacijom. U prvoj bitci s Gotima kod Adrianopla Lupicinus biva katastrofalno poražen i gubi život. Tom Gotskom pobjeda su bile uniÅ¡tene sve rimske mobilne snage Äime je bio otvoren put za barbarske pljaÄke cijelih pokrajina.
Mit
Lupicinus se zajedno s Valensom najÄešće optužuje za dolazak Gota na Balkan. U ovome mitu on je odgovoran poÅ¡to nije organizirao razoružavanje Gota i potom je ponovno odgovoran za birokratske pljaÄke ovog naroda Å¡to ga je dovelo do pobune. Niti prvo niti drugo iz te priÄe nije istinito poÅ¡to su Goti doÅ¡li na Balkan znajući da tamo praktiÄki nema rimske vojske. S minimalnim vojnim postrojbama Lupicinus nije bio u stanju razoružati Gote, a "pljaÄka" kao izvor pobune je potpuno lažna poÅ¡to su Goti Trevinzi od poÄetka vojno suraÄ‘ivali Greutinzima. Jedini konkretna krivica Lupicinusa su porazi u obje bitke s Gotima, ali to mu se mora oprostiti poÅ¡to će oni kasnije pobjediti i dvije velike rimske vojske predvoÄ‘ene carevima Valensom (378) i Teodozijom "Velikim" (380).
ÄŒin
Odlikovanja
Dužnosti
- magister equitum
Umro
.
Izvori i literatura
- Petar Heather: The fall of the Roman Empire
