Klara Mandić
( 1944 - 2001 )
Autor: Rjecina
Životopis
Klara Mandić je roÄ‘ena u židovskoj obitelj koja se 1944. godine nalazila u Bariju. Kako njeni roditelji nisu preživjeli rat ona biva usvojena od srpske obitelji Mandić Äije prezime potom preuzima. Mladost provodi studirajući stomatologiju, a po zavrÅ¡etku fakulteta otvara privatnu stomatoloÅ¡ku ordinaciju u vlastitoj kući na VrapÄu (dio Beograda). Porastom nacionalnih tenzija u Jugoslaviji pod pokroviteljstvom srpske vlade ona osniva 1987 godine u Beogradu druÅ¡tvo Srpski-židovskog prijateljstva s proklamiranim ciljem zblilažavanja ova dva naroda poÅ¡to je tadaÅ¡nja Jugoslavija podržavala arapske države s kojima je Izrael bio u sukobu. Kako je ona bila osnivaÄ druÅ¡tva na sebe je preuzela teÅ¡ku dužnost predsjednika i glasogovornika. U trenucima kada će druÅ¡tvo dostići vrhunac popularnosti u njemu će biti nekoliko tisuća Älanova srpske nacionalnosti i samo 6 židovske.
"Popularnost" Klara Mandić će steći tek poÄetkom rata u Jugoslaviji 1991 godine kada ona postaje jedan od najvažnijih glasogovornika priÄe o genocidnosti Hrvata, ali prije toga u svrhu pripreme terena organizira masovne posjete pripadnika svoga druÅ¡tva Izraelu 1990 godine. U svrhu negativne promocije Hrvatske po svijetu kako bi njena kampanja u svijetu imala odjeka u SAD ona 1992 godine po prvi put imenom i prezimenom uzima židovsku žrtvu navodno ubijenu od pripadnika nove Hrvatske vojske. Ta "žrtva" je bila Ankica Konjuh 60 godina stara hrvatica koju su ubili moderni Äetnici. U kampanji Klare Mandić ona je postala židovka divljaÄki muÄena i zaklana od HV-a. Ta laž u kampanji nije bila sluÄajna poÅ¡to je Klara Mandić joÅ¡ u prosincu 1991. godine bila pismeno obavjeÅ¡tena od Saveza židovskih općina Jugoslavije da Ankica Konjuh nije bila židovka. Tijekom svog predavanju na universitetu George Washington u Washingtonu 20. veljaÄa 1992 godine ona ponavlja ovu predajući je u pisanom obliku tamoÅ¡njem rabinu, da bi potom govorila o povjesnom prijateljstvu Srba i Židova (u Drugom Svjetskom ratu 94 % židova u Srbiji je ubijeno) i genocidnosti Hrvata. Općenito cijeli tok predavanja i susreta na ovom njenom putovanja nije nikoga iznenadilo poÅ¡to se znalo da je sve financirano od MiloÅ¡evićeve Srbije.
Kada je postalo oÄito kako u svijetu viÅ¡e ne funkcionira njena propaganda ona se poÄinje pojavljivati s svojim tezama samo na podruÄju koje Srbije ili teritorijima koje su srpske snage osvojile. Tako se pojavljuje i u Jasenovce 1994 godine na poziv Milana Martića radi komemoracije srpskih žrtava. O toj komemoraciji bolje od svega govori Å¡to se srpski patrijarh Pavle iako pozvan odbio pojaviti predosjećajući vjetar promjena.
Općenito o Klari Mandić tijekom ratnih zbivanja bolje od svega govori da je Arkan ima beogradski glavni Å¡tab u njenoj kući, a ona je sjedila u Upravnom odboru koji je upravljao njegovim fondom. Kako joj taj posao zajedno s sudjelovanjem u stvaranju protuhrvatske propagande nije bio dovoljan ona je tijekom devedesetih godina i savjetnik Dafine Milanović vlasnice Dafiment banke. TakoÄ‘er je tijekom tog razdoblja Klara Mandić bila Älanica prvo Demokratske stranke, a potom i Srpske demokratske stranke.
ZavrÅ¡etkom ratnih zbivanja tijekom raspada Jugoslavije Klara Mandić se nastoji povući u anonimnosti, ali njena proÅ¡lost je dostiže 9. svibnja 2001 godine kada je ubijen u svom stanu hicem u glavu nakon Äega je zapaljen požar.
ÄŒin
Odlikovanja
Dužnosti
Umrla
2001.
Izvori i literatura
- "Fascism Reawakens in Croatia, Charges Jewish Leader," The Jewish Advocate, 24-30 January 1992
- "Serbia's Secret War: Propaganda and the Deceit of History" - Philip Cohen
- novine "Glas javnosti" od 12. svibnja 2001