Nikola Maštrović (Nicolaus Mastrovich)
(1791 - 1851 )
Životopis
RoÄ‘en je u Makarskoj, puÄku Å¡kolu pohaÄ‘a u Makarskoj i Splitu, a nižu gimnaziju u Veneciji. Upisuje Licej u Zadru 1806. godine za zvanje inženjera niskogradnje.
1809. podnosi molbu marÅ¡alu Marmontu za pristupanje francuskoj vojsci koji ga prima u Äinu podporuÄnik i postavlja za zapovjednika straže I. klase tvrÄ‘ave u Ljubljani, a već 13. travnja 1810. ulazi u inžinjerijski korpus ljubljanske tvrÄ‘ave.
Ubrzo je kao zastavnik prebaÄen u stožer ÄŒetvrte hrvatske pukovnije u Slunju, a zatim u zapovjedniÅ¡tvo vojarne u Karlovcu. Sa svojom bojnom odlazi u Dalmaciju gdje uÄestvuje u borbama protiv Turaka koji su upadali i pljaÄkali Dalmaciju i u guÅ¡enju pobune Crnogoraca u Boki Kotorskoj.
Dodijeljen je Glavnom stožeru francuske vojske u Italiji gdje za zasluge u bitci na rijeci Mincio od Napoleona odlikovan 8. veljaÄe 1914. Ordenom željezne krune. Slijede bitke kod Tara, Reggia, osvajanje Parme. Nakon 4 godine, 4 mjeseca i 27 dana službe istupa iz francuske vojske i pristupa Austrijskoj.
18. studenog 1832. u BeÄu se vjenÄano sa Franciskom Romanom de Herz.
ÄŒinovi
- 1810. - podporuÄnik
- 1813. - nadporuÄnik
- 17. studeni 1813. - satnik
- 1835. - drugi bojnik
- 1835. - prvi bojnik
- lipanj 1842. - dopukovnik
- pukovnik
- 8. srpnja 1848. - general-bojnik
Odlikovanja
Položaji
Francuska vojska
- zapovjednik straže I. klase tvrđave u Ljubljani
- inžinjerijski korpus ljubljanske tvrđave
Austrijska vojska
- 54. pjeÅ¡aÄka pukovnija
- zapovjednik 8. Äete 19. pjeÅ¡aÄke pukovnije
- austrijski povjerenik u Marseillieu
- 1820. - vojni zapovjednik garnizona u Makarskoj
- zapovjednik grenadirske bojne u BeÄu
- zapovjednik OtoÄke pukovnije
Reference