Zvonimir Pović
( 1921 - ? )
ÄŒastniÄka promaknuÄa:
- 16. 05. 1942 - zastavnik UV
- 13. 06. 1942 - poruÄnika UV
- 14. 07. 1944 - natporuÄnik UV
- 11. 12. 1944 - satnik UV
- 14. 02. 1945. - 425/07/ izvanredno promaknut u cin priÄuvnog dopukovnika UV, za zasluge u borbi protiv Rusa, Bugara i jugoboljsevika na Sriemskom frontu sa XIII. stajaćim djelatnim Sdrugom kojem je bio zapovjednik, u sastavu 3. hrvatske divizije. Dano u Zagrebu 21. I.1945, (Vjestnik MINORS-a 425/07/14.II.1945)
Odlikovanja:
- 4. 06. 1943 - odlikovan malom srebrnom Kolajnom za hrabrost Ante Pavelić III. stupnja
- 12. 06. 1943 - odlikovan ranjeniÄkom kolajnom sa jednom plavom prugom
- 03. 09. 1943 - odlikovan VojniÄkim redom željeznog trolista IV stupnja
- 09. 09. 1944 - odlikovan BronÄanom kolajnom krune kralja Zvonimira na ratnoj vrpci
- 20.01.1945. - za izvrsne rezultate Sdruga na sriemskom frontu odlikovan VojniÄkim redom Željeznog Trolista III. stupnja s hrastovim granÄicama
- 10.04.1945. - odlikovan velikom srebrnom kolajnom za hrabrost Ante Pavelića III. stupnja za uništenje ruskog obklopnog diviziona.
- Nositelj je PoÄasnog znaka TROLIST I-vog. godiÅ¡ta ustaÅ¡ke ÄasniÄke Å¡kole.
- Ratne vrpce sa državnim grbom
Umro: ??? Postavljenja:
- 7. 1942 - vodni Äasnik 3. satnije, V bojne,III djelatnog stajaćeg sdruga UstaÅ¡ke vojnice
- 1. 08. 1942 - vd. zapovjednika satnije, a potom i zapovjednik
- 08.1943 - vodni Äasnik 3. satnije X djelatne UstaÅ¡ke bojne
- 1. 01. 1944. - preudjeljen u ZapovjedniÄtvo UstaÅ¡ke vojnice u Zagrebu (ZUVOJ)
- 01. 04. 1944. - preudjeljen i postavljen za ustrojitelja XIII-og SDS, Hrvatska Mitrovica
- 15. 07. 1944. - postavljen za zapovjednika XIII-og SDS, Hrvatska Mitrovica
- 15. 10. 1944. - XIII SDS ulazi u sastav 3-Äe hrvatske divizije generala Mifeka
- 22. 10. 1944. - imenovan u ispitno povjerenstvo za Äin djelatnog zastavnika oružanih snaga
- 20. 12. 1944. - imenovan za zamjenika zapovjednika 3-Äe hrvatske divizije generala Mifeka
Biografija: Zvonimir (Antun) Pović roÄ‘en je 13. kolovoza 1921 u Bosanskom Brodu od oca Vjekoslava i majke Marija (roÄ‘ene Albrecht), imao je sestru Slavicu, brata Dragu, zatim brata Stanislava zvan 'Puba', takodjer pripadnika HOS-a, koji je ubijen i baÄen u mariborske protutenkovske jarke. Gimnaziju pohaÄ‘ao u Mostaru, zavrÅ¡io u Zagrebu, I muÅ¡ka gimnazija potom upisao Pravni fakultet.
PoÄetkom rata krenuo u ÄasniÄku Å¡kolu. 16. svibnja 1942 g. promaknut u Äin djelatnog ustaÅ¡kog zastavnika, nakon zavrÅ¡ene ÄasniÄka Å¡kole. Ostaje u Kerestincu kao izobrazitelj drugog ÄasniÄkog teÄaja. Postaje vodni Äasnik 3. satnije, a kasnije i zapovjednik satnije. Bio na osiguranju željezniÄke pruge Karlovac-Ogulin (Gornji zveÄaj). 12. lipnja 1943 g. je ranjen (Perjasica) a satniju je preuzeo poruÄnik IIIe. Po izlasku iz bolnice postavljen za vodnog Äasnika 3 satnije X djelatne UstaÅ¡ke bojne.
03.09. 1943 g. juriÅ¡em na talijanska borna kola pred ulazom zapovjedniÅ¡tvo divizije LOMBARDIA za uspjeÅ¡no voÄ‘enje postrojbe odlikovan VojniÄkim redom željeznog trolista IV stupnja. Zbog posljedica ranjavanja 1. sijeÄnja 1944 premjeÅ¡ten je u ZapovjedniÅ¡tvo UstaÅ¡ke vojnice.
VjenÄano se 24. ožujka 1944 s Marijom roÄ‘ene OreÅ¡ić u crkvi Sv. Nikole Tavelića (KustoÅ¡ija), kumovi su bili Gjuro Marković, nadporuÄnik PTS-a i Marijan Josić, dopukovnik UV, glavar stozernog zapovjednictva V-tog stajaceg djelatnog Sdruga u Koprivnici. Stanovao u Zagrebu Selska 45 (roditelji) i Medulićeva 5 (?) (supruga).
Negdje oko Uskrsa 1945 g. rastao se od trudne supruge i sina oko Maribora.
PovlaÄio se sa svojim Sdrugom u sastavu III- Sbora, kako bi od Zagreba bio u zalaznici glavnine, a pogibijom zapovjednika generala Mifeka u Podsusedu, preuzima zapovjedniÄtvo divizije, koju je doveo na 15. svibnja 1945 g. na Bleiburg. O njemu kao jednom vrstnom zapovjedniku Sdruga, kružile su razne priÄe i priÄice, kako bi se smetnulo sa uma, da je on bio jedan od najmladjih starijih Äastnika HOS-a, a u hrabrosti i junaÄtvu, uniÅ¡tenjem dvije divizije NOVJ i jednog ruskog tenkovskog bataljona, ravan generalu Bobanu.
Otca mu Vjekoslava koji je radio na zagrebaÄkoj željeznici, u svibnju 1945, komunisti odvode na Maksimir i ubijaju ga, dok mu majka nakon kratkog vremena od boli umire. Ženu mu Marija sa 1g. i 4 mjeseca bebom na rukama, pored toga u drugom stanju, proÅ¡la je Križni put, pa je pukim sluÄajem zbog malog djeteta puÅ¡tena iz Maksimirskog koncentracionog logora. Nikada viÅ¡e nije dobila posao, proganjana na svakom koraku i nekih 4 puta zatvarana, umire 1967 g. u 44 g. života.
Gosp. Brajdić (hrvatski domobran) prisjeća se priÄe da je Z.P viÄ‘en kod Maribora u Jeepu sa titovkom na glavi. Gosp. Ismet Baljić gimnazijski prijatelj Z.P.-a, koji je proÅ¡ao križni put Äuo je sliÄnu priÄu. Z.P. viÄ‘en je u savezniÄkoj odori.
15. veljaÄe 1946 g. proglaÅ¡en je u zagrebaÄkom Vjesniku narodnim neprijateljem.
Sve dodatne informacije su dobrodošle!
Izvori i literatura:
- Zvonimir Pović, sin Zvonimira Povića, JamniÄka 48, 47 206 LASINJA, telefon: 385 047 884 407
- Materijal za knjigu “POVIEST HOS-a†urednik Dragec ŠČURIC – Australija
This page is also available in the following languages:
• English •