Josip barun Å okÄević (Josef Freiherren von Sokcsevits)
( 1811 - 1896 )
Biografija
Rodio se 7. ožujka 1811. u Vinkovcima. Otac Josip kao graniÄarski Äasnik poginuo je u Saksoniji, u Dippoldiswaldu 28. kolovoza 1813. godine pa je brigu o Josipu preuzela majka Elizabeta (roÄ‘ena ÄŒolić) i njezina mnogobrojna braća koji su takoÄ‘er bili Äasnici u Austrijskoj vojsci.
ZavrÅ¡io je Vojnu akademiju u BeÄkom Novom Mjestu.
Imenovan je banom Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Zaslužan je za uvoÄ‘enje hrvatskog jezika u administraciju koja se do tada služila njemaÄkim.
ÄŒin
- 11. 9. 1830. - zastavnik
- 14. 1. 1831. - potporuÄnik
- 1. 8. 1833. - natporuÄnik
- 28. 7. 1835. - satnik-poruÄnik
- 1. 8. 1838. - satnik
- 20. 3. 1842. - bojnik
- 20. 4. 1846. - potpukovnik
- 30. 6. 1848. - pukovnik
- 16. 10. 1849. - general bojnik
- 17. 2. 1857. - podmaršal
Odlikovanja
- vojni križ za zasluge
- 30. 6. 1848. - ruski c.k. vojni križ Red sv. Ane drugi stupanj s briljantinima
- 31. 12. 1859. - Red željezne krune prvog stupnja (titula baruna)
- 27. 6. 1867. - Veliki križ Reda sv. Leopolda
Dužnosti
- 11. 9. 1830. - pjeÅ¡aÄka pukovnija car Alexander br. 2
- 14. 1. 1831. - pjeÅ¡aÄka pukovnija Don Miguel br. 39
- 28. 7. 1835. - pjeÅ¡aÄka pukovnija Ceccopieri br. 23
- 1. 2. 1842. - II. sekeljska krajiška pukovnija
- 1. 1. 1845. - pjeÅ¡aÄka pukovnija Sivkovich br. 41
- 29. 10. 1846. - pjeÅ¡aÄka pukovnija br. 37, Lavov
- 30. 6. 1848. - zapovjednik pjeÅ¡aÄke pukovnije br. 37, Lavov
- 16. 10. 1848. - veliki generalski stožer, krajiški brigadir u Mitrovici, Petrovaradinska pukovnija
- 1853. - krajiški brigadir i vojni zapovjednik u Zemunu
- 17. 1. 1860. - 'vlasnik' pjeÅ¡aÄke pukovnije br. 78
- 4. 1. 1867. - poÄasni general topniÅ¡tva
Umro
U BeÄu 16. studenog 1896.
Izvori i literatura
- Hrvatski ban Josip Å okÄević