Disciplinski bataljuni JA
Vladimir Galić (1899 - ?)
5. pjeÅ¡aÄka divizija
Divizije kopnene vojske Domobranstva NDH
9. dalmatinska divizija NOVJ
Promote Your Page Too
Edmund Veesenmayer
( 1904 - 1977 )
Autor: Rjecina
Životopis
Od poÄetka svoje karijere Edmund Veesenmayer je bio usko povezan s ministarstvom vanjskih poslova i samim ministrom Ribbentropom pod Äijim zapovjedniÅ¡tvom će se probiti do vrha slave u Berlinu. Prvi izlazak na svjetsku pozornicu on ima kratko nakon ÄŒehoslovaÄke krize 1938. kada Veesenmayer dobiva zadatak organizirati otcjepljenje SlovaÄke od ostatka države. Uz odreÄ‘ene poteÅ¡koće koje nastaju poÅ¡to Jozef Tiso njemaÄki (i Veesnamayerov) kandidat za Å¡efa nove države odbija do posljednjeg trenutka proglasiti nezavisnost ova operacija zavrÅ¡ava uspjeÅ¡no darujući njenom izvrÅ¡itelju nove poslove.
Sljedeći zadatak po svojoj veliÄini je bio praktiÄki nevažan i sastojao se od organiziranja politiÄke klime u Danzigu tijekom priprema za NjemaÄku invaziju Poljske (1939). Nakon nje Veesenmayer dobiva kratkotrajnu pauzu poslije koje slijedi radno mjesto u Amsterdamu 1940 godine (doba invazije Beneluksa i Francuske). Po zavrÅ¡etku toga zadatka on se nalazi u Zagrebu 1941 godine kako bi organizirao stvaranje novoproglaÅ¡ene NDH koja nastaje neoÄekivanim i radi toga improviziranim slijedom dogaÄ‘aja (invazija) nakon puÄa u Beogradu.
Kratko prije njemaÄkog napada na Jugoslaviju Veesenmayer je poslan u Zagreb da uredi proglaÅ¡enje Hrvatske nezavisnosti. Nakon Å¡to je MaÄek odbio ponudu Weesenmayer je izabrao UstaÅ¡ki pokret i Antu Pavelića. Tijekom 1941 i 1942 godine on je nekoliko puta dolazio u NDH i Srbiju radi dogovora o borbi protiv partizana. TakoÄ‘er tijekom tog razdoblja on zahtjeva od Srbije deportaciju Židova.
Stvaranjem NDH i uniÅ¡tenjem kraljevine Jugoslavije Hitlerova NjemaÄka je dostigla vrhunac svoje moći nakon Äega ministarstvo vanjskih poslova unutar kojeg radi Edmund Veesenmayer ostaje bez režima ili država koje treba sruÅ¡iti. Posljednji njegov zadatak s liÄnom ovlašću Adolfa Hitlera postaje ruÅ¡enje maÄ‘arskog regenta Hortija s vlasti i postavljem na njegovo mjesto Ferenca Szalasija. Kako bi se uspio ostvariti ovaj cilj koristeći pritisak na maÄ‘arsku vladu on je najprije morao ukinuti zabranu djelovanja Szalasijeve stranke, a potom uz pomoć novca i medija povećati joj popularnost. Ta opsežna operacija je djelovala sve od ožujka do listopada 1944 godine kada je napokon regent Horti prisiljen na abdikaciju.
11. travnja 1949. osuÄ‘en je za zloÄine protiv ÄovjeÄnosti, robski rad i pripadniÅ¡tvo zloÄinaÄkoj organizaciji na 20 godina zatvora, ali mu je kazna smanjena i ukinuta pa je na kraju puÅ¡ten već u prosincu 1951.
U literati njegovo prezime može se naći sa "w" tj. Weesenmayer, a u Jugoslavenskoj literaturi koristi se oblik Vezenmajer i Vesenmajer.
ÄŒin
- 13. rujna 1936. SS-Untersturmführer
- 30. sijeÄnja 1937. SS-Obersturmführer
- 9. studenog 1937. SS-Hauptsturmführer
- 12. ožujka 1938. SS-Standartenführer
- 22. sijeÄnja 1942. SS-Oberführer (važeći od 30. sijeÄnja)
- 15. ožujka 1944. SS-Brigadeführer
Odlikovanja
Dužnosti
Umro
1977.
Izvori i literatura
